уторак, 27. децембар 2011.

Sastav: Starac i more


Ljudi se očajnički bore za svoju sreću, muće se  da postignu ono sto zele, ali onda, kada ona treba biti potpuno njihova, kada trebaju osjetiti punu ljepotu te borbe za nju - njene plodove dolaze mračne sile koje mu ih otimaju. Starac Santajgo, Hemingvejovog romana „Starac i more“ je osetio to na svojoj kozi.
Santajago je, mali, obican, materijalno siromasan covek, koji se suocava sa svojom sudbom. nesretni stari ribar koji je ribario u Golfskoj struji gotovo tri mjeseca, a nije uspio uloviti ni jednu jedinu ribu. Uz to, prvih čedrdeset dana s njim je bio jedan dječak, Manoline, ali je uz nagovor roditelja odustao. Tako je starac Santiago ostao sam.Jednog je jutra, kao i uvijek, Santiago išao na pecanje, ovaj put išao je još dalje od obale gdje je voda bila još dublja. Mamac je bacio na različite dubine i prepustio se struji. Odjdnom na mamac se nešto uhvatilo i počelo je jako vući. Starac je odmah ragirao i utvrdio da je to jedna ogromna riba, ali ju nije vidio, no kad je skočila iz mora Santiago je ostao bez daha, bila je to ogromna mečarica. Mučio se Santiago s njom tri dana i tri noći da bi na kraju ipak pobijedio. Zavezao ju je na bok barke i pošto se nližala oluja odlućio se za brz povratak na obalu. Međutim na putu pojavili su se morski psi. Santiago se borio s njima, pokušao im je pobjeći, ali nije uspio, pojeli su mu cijelu ribu. Od mečarice ostale su samo glava i kosti.Iako su od ribe nije ostalo gotovo ništa, na obali su se ribari divili, bila je duga 5.5 metra.
Simbolicki je hemingvej opisao
covekovu sudbinu i da od nje ne moze pobeci: „Vec se citav sat smrkavalo starcu pred ocima, a znoj mu je pekao oci i
opekotinu iznad ociju na celu. Nije se plašio svjetlaca koji su mu igrali
pred ocima. To je bilo razumljivo zbog napornog izvlacenja konopca.
Ali dvaput je osjetio vrtoglavicu i nesvjesticu – a to ga je
zabrinjavalo.“
Starceve oci,boje more,simbolizuju duhovno bogatstvo ovog starca Santjaga,a samim tim predstavljaju tu vedru tacku ,taj optimizam. Njegova  zelja je bila toliko velika, veca i od samog zivota, zbog toga su mu u snove cesto dolazili lavovi.“ Gore iznad druma, u svojoj kolibi, starac je opet zaspao. Jos uvek je spavao licem okrenut postelji a decak je sedeo kraj njega i gledao ga. Starac je sanjao lavove.“ Oni oslikavaju untrasnju borbu samog starca, sa druge strane i njegovu usamljenost.
Ovaj roman odise simbolikom i zvuci veoma pozitivno.Kako bespotrebna, naisgled apsurdna borba, ali i ogromna zelja malog coveka moze da podstakne da ucini nesto veliko.

Нема коментара:

Постави коментар