уторак, 27. децембар 2011.

Sajam knjiga


Pamet u glavu
Murakami, Holman, Sheparld, Andric, Puskin . . .citam dok prolazim pored standova hale 1. Bezbroj knjiga i pisaca na tako “malom” mestu. Ali za sta se odluciti, koju knjigu uzeti u ruke i znati da je to bas ta knjiga koja ce nas zanimati, kako je prepoznati u tolikoj gomili? Uprkos cinjenici da tokom skolske godine imamo sve manje vremena za citanje knjiga. Da li je prepoznati po naslovnoj strani ili odmah okrenuti na poledjinu i procitati kritiku. Kada bi tako za svaku knjigu citali kritiku, trebala bi nam citava vecnost da obidjem jednu halu, a kamoli 6. Zato mislim da je na sajam knjiga najbolje otici sa vec napravljenim spiskom knjiga koje su nam drugi preporucili ili za koje smo sami culi, a vredne su nase paznje.Ipak nije lose ni otici na sajam, pogotovo u drustvu prijatelja knjigoholika koji ce vam preporuciti nesto zanimljivo.
Pojedini pisci su dolazili iz razlicitih delova sveta da potpisuju svoje knjige, te ste mogli da upoznate autore svojih omiljenih knjiga. Jos jedna dobra starana je ta sto svaka zemlja ima svoj stand, a svake godine je druga zemlja pocasni gost te spremi poseban program. Ove godine je to bila Svedska. Ona je priredila bogat program pod nazivom Glasovi Švedske sa preko 70 manifestacija i radionica za decu. Nastup Švedske na ovogodišnjem sajmu knjiga obogatilo je prisustvo belgijske književnice za decu i ilustratorke Kiti Krauter.
Pored Švedske , kao zemlje počasnog gosta, na ovogodišnjem Sajmu knjiga učestvovali su izdavači iz Grčke, Japana, Rusije, Nemačke, Italije, Austrije, Španije, Portugalije, Izraela, Brazila, Irana, Angole, Hrvatske, BIH, Republike Srpske, Crne Gore, a prvi put su se pojavili i izdavači iz Slovenije i Holandije.
Najvise mi se svideo stand Japana, cije knjige nisu bile na prodaju. Pored toga sto je bio najsareniji i najupecatljiviji mogli ste razgledati knjige i enciklopedije o toj carobnoj zemlji i tako, bar na kratko, osetiti duh urbanih ulica japana i poistovetiti se sa nacinom zivljenja.Posebnu atrakciju za klince mislim da je predstavljao cas origamija, vestine pravljenja figura od raznobojnih papira, koje je odrzavala jedna Japanka.
U okviru sajma bilo je održano ukupno 48 pratećih programa i ogroman broj standova, bilo je nemoguce obici sve.
I na karaju svi smo se kuci vratili sa po nekoliko knjiga, jer je naprosto bilo nemoguce odoleti. Pa nek neko kaze da knjiga nije najveci covekov prijatelj.
Pamet u glavu.

Нема коментара:

Постави коментар