уторак, 27. децембар 2011.

sastav: pre nego sto osudis, razmisli da li imas pravo da budes sudija


Zivim u malom svetu, velikih pravila, koja se cesto menjaju i jos cesce krse. U tom svetu svaki predstavnik covecanstva ima slobodu kretanja, govora i sto je najvaznije slobodu misli. Slobodu da misli na osobu koja ga inspirise, koju voli ili da sudi o ekscentricnom prolazniku koji mu je sasvim bezazleno zapao za oko. Sada zastani i ukroti svoju sujetu, pre nego sto krenes da mi sudis za pisanje ovog sastava.
Svaki covek na ovom svetu ce me osuditi, to je cinjenica.Necija presuda odnosice se na neuglednu mladu osobu, pomalo dosadnih shvatanja za njegov isuvise egoistican um, drugi ce presuditi veseloj, opustenoj osobi koja zna sta hoce ili ,igrom slucaja, naletecu na sudiju koji ce me gledati sasvim drugim ocima, to nisu oci njaboljeg druga. Kako zapanjujuce zvuci kada pomislim da sam to sve ja.Istovremeno sam i neugledna mlada osoba dosadnih shvatanja i vesela devojka sa idealnim smislom za humor, a da pri tom nijedno od ta dva nije moj alter ego. Gledajuci covecanstvo tim ocima, mozemo videti da covek nije covek onak kakav jeste, kakvog ga je priroda stvorila, covek je onakav kako ga drugi vide, gledajuci snagom svog uma.Pri tom ce se retke sudije zapitati da li njihov um poseduje toliku snagu da upotpunosti proceni nekoga.Oni ce  porusiti svaki tabu, vodeci se predrasudama i slobodom izrazavanja, na sav glas govoriti o osudjenicima. Sloboda je izgleda krivo shvacena. Zasto je uopste neko podario toliku slobodu bicu kao sto je ljudsko bice? Nemamo izbora, covecanstvo je biralo nas, a ne mi njega, stvoreni smo da budemo sudije i osudjenici. Hteli mi to ili ne, drugi ljudi ce suditi o nama i mi o njima, iako nemamo dovoljno svedoka, a ni dokaza, donosicemo presude. To vise nije pitanje prava, vec nase drustvenosti, nase sposobnosti da komuniciramo sa drugima, da ih upoznajemo i tako stvorimo pravilnu sliku. U suprotnom, vodjeni pogresnom procenom, zauvek cemo eliminisati bar jednu osobu iz naseg zivota.Sve one lepote njegovog uma izgubice svoj znacaj. To jeste kap u moru postojanja, ali zar more ne cine upravo te kapi?
   Savrsen prtner, prijatelj, najbolja prijateljica, ne postoje,zato je suludo traziti ih.Dovoljno je samo sve posmatrati drugacijim ocima, jer mi ne treba da menjamo svet da bi on bio idealan, vec sami sebe.

1 коментар: