уторак, 27. децембар 2011.

Sastav: Na drini cuprija (vreme)






10, 11, 12. . . . prolaze sekundi, sati, minuti, svaki novi trenutak je jedinstven, neponovljiv, nece se vratiti, vise nikada nece biti ova godina, ovaj dan, ovaj sat, ovaj minut i sekund koji sada zivimo.Vreme polako nestaje kao pesak iz pescanog sata medju prstima i traje uporedo sa nama, traje sve dok ima peska, a kad iscuri i poslednje zrno ostace pescana kula ili ce ga oduvati vetar i odneti negde daleko u zaborav, kao da nikada nije ni tekao. Svakog trenutka jedan pescani sat ispusta swoje prvo zrno, a drugi zawrsawa swoj tok. Covek zivi samo sadasnji trenutak. Sve ostalo je ili vec proslo ili je  neizvesno hoce li doci.Zivot je cudo, nepredvidivo i nepoznato i on se ne uci, on se zivi.

Mnogi ljudi su ziveci, nesebicno prosipali pesak svog pescanog sata stvarajuci dela u vidu kompozicija, slika, gradjevina. . .Tako su i oni postali besmrtni ,veciti.Dok traje covecanstva trajace i secanja na jednig Leonarda,Mocarta,Teslu ili Andrica. Mnoge dane i noci nesebicno su trosili dajuci celo svoje bice  da sacine jedno obicno delo. Delo tako malo za njih, a tako veliko za covecanstvo. Svesno ili nesvesno uticali su svako na svoj nacin na zivot svojih naslednika koji su im nesebicno uzvratili daruju ci im besmrtnost. Oni ce ziveti sve dok traju i njihova dela i dok se o njima govori.
Istiniti Lik u romanu na Drini Cuprija Ive Andrica, Mehmedpase sokolovic , je jedan od mnogih zasluznih na ovoj planeti .Mehmed Pasa Sokolovic ce zauvek ostati zapisan u Andricevom romanu. Secajuci se na svoj rodni kraj, Mehmed pasa Sokolovic ,na kamenitu obalu, obraslu retkim, golim i sivim rakitama, nakaznog skeledziju i mutnu drinu preko koje je prevozen kao danak u krvi, Mehmedpasa Sokolovic resio je da svom rodnom kraju daruje nesto posebno. Nije se opredelio za cesmu, a ni za put, kako to obicno biva, resio je da svom rodnom kraju daruje most, simbol mira i pomirenja. On je predstavljao vezu velikog vezira sa svojom izgubljenom prošlošću .Za taj most su bile vezane mnoge legende, dogadjaji, okupljali su se ljudi, i u secanjima swih ljudi u kasabi bio je urezan Mehmedpasa Sokolovic. Sve je prolazilo, samo je on ostao da ukaže na trošnost ljudske sudbine. Najviše je patio, jer Niko nije prošao toliko toga kao jedan most.On je kao nemi svedok, pamtio sve narastaje u kasabi, trpeljivost i prožimanje različitih kultura, vera i tradicija i dve civilizacije, istočne i zapadne. Most je, zapravo, ostao, jedina nepromenljiva, večita tačka koja se hranila istorijom srba i bosanaca i na kojoj su se godinama smenjivali znacajni dogadjaji. Mehmedpasa bio je covek koji se igrom sudbine, zatekao na pozornici zivota, igrajuci samo obicnu, kratkotrajnu dramsku epizodu u velikom pozorištu istorije. Andric je nastawio tu istoriju sacinivshi delo o delu i time na jos jedan nacin spasio Mehmedpasu od vela prolaznosti i zaborava.

Besmrtna ljudska dela poput ovog opisanog , istinitog , mosta u delu Ive Andrica , i drugih gradjevina ,umernicke slike,muzicka dela,naucna dela i sl .. stoje kao nemi svedoci wremena i dogadjaja koji prolaze, ostaju da ziwe i posle fizicke neprisutnosti svog tvorca. Neprolaznost je sinonim za stvaraoca cija dela su vredna secanja i traju generacijama .U njima se uziva, uci i usavrsava,daju inspiraciju i potsticu nove mlade ljude na stvareanje vecitih dela.

4 коментара: